bubnjati

bubnjati
bùbnjati (Ø) nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
1. a. udarati u bubanj b. pren. udarati kao u bubanj (npr. kad pada tuča i sl.); dobovati
2. proizvoditi zvuk kao udaranjem u bubanj
ETIMOLOGIJA
vidi bubanj

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • bùbnjati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}udarati u bubanj b. {{001f}}pren. udarati kao u bubanj (npr. kad pada tuča i sl.); dobovati 2. {{001f}}proizvoditi zvuk kao udaranjem u bubanj …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zabubnjati — zabùbnjati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁbubnjao> DEFINICIJA početi bubnjati ETIMOLOGIJA za + v. bubanj, bubnjati …   Hrvatski jezični portal

  • dȍbovati — (∅) nesvrš. 〈prez. bujēm, pril. sad. bujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}udarati u doboš i obavještavati 2. {{001f}}kucati jednolikim odjekom (kao kiša i sl.); bubnjati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • teláliti — (što) nesvrš. 〈prez. tèlālīm, pril. sad. lēći, gl. im. lēnje〉 1. {{001f}}pov. reg. razglašavati na javnom mjestu, objavljivati, oglašavati 2. {{001f}}pejor. širiti vijesti (koje nije trebalo širiti); bubnjati, razvikivati, razglašavati,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zabùbnjati — svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁbubnjao〉 početi bubnjati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • razbubati — razbúbati (što) svrš. <prez. ràzbūbām, pril. pr. āvši, prid. trp. ràzbūbān> DEFINICIJA rastrubiti, razvikati ETIMOLOGIJA raz + v. bubnjati …   Hrvatski jezični portal

  • opaučiti — opàučiti (koga) svrš. <prez. opàučīm, pril. pr. īvši, prid. trp. opàučen> DEFINICIJA ekspr. jako udariti; opatrnuti [opaučiti bičem] ETIMOLOGIJA o (b) + njem. pauken: bubnjati …   Hrvatski jezični portal

  • bubnjava — bùbnjava ž DEFINICIJA 1. v. bubnjati (2) 2. buka, lupa ETIMOLOGIJA vidi bubanj …   Hrvatski jezični portal

  • telaliti — teláliti (što) nesvrš. <prez. tèlālīm, pril. sad. lēći, gl. im. lēnje> DEFINICIJA 1. pov. reg. razglašavati na javnom mjestu, objavljivati, oglašavati 2. pejor. širiti vijesti (koje nije trebalo širiti); bubnjati, razvikivati, razglašavati …   Hrvatski jezični portal

  • dobovati — dȍbovati (Ø) nesvrš. <prez. bujēm, pril. sad. bujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. udarati u doboš i obavještavati 2. kucati jednolikim odjekom (kao kiša i sl.); bubnjati ETIMOLOGIJA vidi doboš …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”