- bundžija
- bùndžija mDEFINICIJA1. onaj koji diže bunu, pobunjenik; buntovnik2. onaj koji se stalno i bez razloga nešto buni; bunilac, nezadovoljnikETIMOLOGIJAvidi buna
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
bùndžija — m razg. 1. {{001f}}onaj koji diže bunu, pobunjenik; buntovnik 2. {{001f}}onaj koji se stalno i bez razloga nešto buni; bunilac, nezadovoljnik [taj/ta ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bùkāč — m 〈G bukáča〉 onaj koji podiže buku zato što se buni; bundžija, vikač … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bùnilac — m 〈G ioca, N mn ioci〉 onaj koji se buni, {{c=1}}usp. {{ref}}bundžija{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bùntōvnīk — m (bùntōvnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji sudjeluje u buntu, u buni, koji uvijek protestira, onaj koji se stalno buni; bundžija, bunilac, pobunjenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bunilac — bùnilac m <G ioca, N mn ioci> DEFINICIJA onaj koji se buni; bunitelj, usp. bundžija ETIMOLOGIJA vidi buna … Hrvatski jezični portal
buntovnik — bùntōvnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji sudjeluje u buntu, u buni, koji uvijek protestira, onaj koji se stalno buni; bundžija, bunilac, pobunjenik ETIMOLOGIJA vidi bunt … Hrvatski jezični portal
bukač — bùkāč m <G bukáča> DEFINICIJA onaj koji podiže buku zato što se buni; bundžija, vikač ETIMOLOGIJA vidi buka … Hrvatski jezični portal
-džija — DEFINICIJA kao drugi dio riječi označuje 1. reg. zanat, bavljenje majstora koji što izrađuje i s čime radi ili trguje [kazandžija; samardžija] 2. žarg. a. bavljenje čime [filmadžija] b. sklonost, svojstvo, nagnuće [bundžija] … Hrvatski jezični portal