šaka

šȁka ž <D L šȁci, G mn šȃkā>

DEFINICIJA

1. anat. dio ruke od zglavka do vrha prstiju [prijetiti šakom; udarac šakom; stisnuti šaku]

2. količina koja može stati u stisnutu šaku [na šake (nečega)]

3. mali broj ljudi, usp. šačica

FRAZEOLOGIJA

biti u čijim šakama biti u nečijoj vlasti;

bolje (i to) nego šaka (šakom) u oko = bolje nego nogom u stražnjicu, v. stražnjica ;

golih šaka nenaoružan, nespreman na borbu;

doći do šaka doći do fizičkog obračuna;

izvući se iz nečijih šaka spasiti se od nekoga, od nečije ovisnosti;

ispustiti iz šaka izgubiti vlast nad čim, izgubiti kontrolu nad čim;

i šakom i kapom dijeliti, davati;

od šake do lakta, v. lakat ;

pasti (dopasti) šaka, doći u šake 1. pripasti, pasti pod nečiju vlast 2. dobiti batine od nekoga;

pljunuti (huknuti) u šake prionuti na posao;

(ostati, vratiti se) praznih šaka ne dobiti ništa;

propustiti koga kroz šake istući, izudarati;

punom šakom davati izdašno, darežljivo, ne žaleći;

puna šaka brade izraz za veliko zadovoljstvo;

stezati (stiskati) šake biti ogorčen;

šaka jada 1. sitan i slab čovjek 2. nešto malo, bezvrijedno, zanemarivo;

šaka u oko 1. dosl. udarac šakom u oko kao organ vida u fizičkom obračunavanju [udariti (koga) šakom u oko] 2. vrlo ružan prizor (od kojega se očekuje sklad i ljepota), povreda ukusa vizualnim putem [smeđe i zeleno, meni je to šaka u oko]

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Šȁka (100, Zagorje, Virovitica, Novska), Šȁkan (Rijeka, Knin, Opatija), Šakánović (Petrinja, Županja, Sisak, Baranja), Šȁkić (Šákić) (1320, Zagreb, I Slavonija, Split, Imotski, Podravska Slatina, v. i šahin), Šáko (Dugo Selo, Zagreb, Sesvete), Šȁkota (140, Đakovo, Požega, Zagreb, Metković), Šàkotić (Virovitica, Osijek, Zagreb), Šáković (Zagreb)

ETIMOLOGIJA

? ≃ prasl. *čakati: hvatati, lomiti (rus. dijal. čákat', češ. dijal. čagat')