prìgūšen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se ne očituje u punoj mjeri, koji se jedva čuje, ponešto oslabljen, uzdržan 2. {{001f}}pritisnut, stiješnjen ∆ {{001f}}∼e boje boje koje ne bliješte, opr. jarke boje; ∼o svjetlo svjetlo koje nije jako … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cvíliti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. lēći, prid. rad. cvílio/cvílila ž, gl. im. lēnje〉 1. {{001f}}puštati prigušen, piskav glas (od bola, žalosti, tuge) 2. {{001f}}skičati (o psu kad tuži) 3. {{001f}}iron. nepotrebno se tužiti na što, tužiti za kim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cı̏kōt — m prigušen smijeh u visokim tonovima; hihot, kikot … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hı̏ — (hı̏ hı̏) čest. način i konvencija pisanja kojom se predočuje stidljiv, prigušen i uzdržan smijeh … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
múkao — prid. 〈odr. mȗklī〉 1. {{001f}}koji je prigušen, zatomljen glas ili zvuk, opr. zvonak 2. {{001f}}rij. jez. knjiž. koji je podmukao, potmuo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅčūjan — prid. 〈odr. jnī〉 1. {{001f}}koji se ne čuje 2. {{001f}}koji je vrlo tih, prigušen, koji se jedva čuje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prigúšiti — (što) svrš. 〈prez. prìgūšīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prìgūšen〉 1. {{001f}}gušeći a. {{001f}}zaustaviti koga u nekom naumu b. {{001f}}zamalo koga zadaviti 2. {{001f}}naporom ili nekim postupkom smanjiti snagu ili jačinu [∼ zvuk; ∼ glas; ∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prìgūšeno — pril. na prigušen način … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prìtūljen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}(o svjetlu) koji je prigušen 2. {{001f}}koji je pokunjen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòtmuo — pòtmu|o prid. 〈odr. ulī〉 1. {{001f}}koji je mukao [∼la grmljavina]; prigušen, tup (o zvuku) 2. {{001f}}pren. koji je namršten [∼o izraz lica]; natušten 3. {{001f}}koji je podmukao [∼la bol u trbuhu]; tup (o boli), opr. oštar … Veliki rječnik hrvatskoga jezika