- svojevoljno
- svȍjevōljno pril.DEFINICIJA1. po svojoj volji; dobrovoljno2. samovoljno, tvrdoglavoETIMOLOGIJAvidi svojevolja
Hrvatski jezični portal. 2014.
svojevoljno
Look at other dictionaries:
svojevóljen — jna o prid. (ọ ọ̄) ki ravna po svoji volji, ne oziraje se na želje, zahteve drugih: svojevoljen in trmast človek; ta ženska je zelo svojevoljna // ki vsebuje, izraža tako ravnanje: svojevoljen poseg, ukrep / svojevoljna prekinitev dela… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
rázboritōst — ž 1. {{001f}}osobina onoga koji je razborit 2. {{001f}}fil. a. {{001f}}ljudska umska sposobnost ispravnog razlikovanja dobra i zla (Aristotel) b. {{001f}}krepost koja čovjeku pomaže da usmjeruje svojevoljno djelovanje prema određenom cilju (T.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samodòprinos — m dogovoren doprinos u novcu ili u radu koji građani daju svojevoljno za opću namjenu (gradnja škole, bolnice i sl.) [mjesni ∼; gradski ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samodoprinos — samodòprinos m DEFINICIJA dogovoren doprinos u novcu ili u radu koji građani daju svojevoljno za opću namjenu (gradnja škole, bolnice i sl.) [mjesni samodoprinos; gradski samodoprinos] ETIMOLOGIJA samo + v. doprinositi, doprinos … Hrvatski jezični portal
razboritost — rázboritōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. osobina onoga koji je razborit 2. fil. a. ljudska umska sposobnost ispravnog razlikovanja dobra i zla (Aristotel) b. krepost koja čovjeku pomaže da usmjeruje svojevoljno djelovanje prema… … Hrvatski jezični portal
konstitucionalist — konstitucionàlist m DEFINICIJA 1. pristaša ustavne politike; ustavobranitelj 2. ekon. stručnjak koji se protivi kejnzijanskoj sklonosti da se vlast previše i navodno svojevoljno miješa u ekonomske tokove ETIMOLOGIJA vidi konstitucija … Hrvatski jezični portal
imputácija — e ž (á) knjiž. svojevoljno pripisovanje, podtikanje: v kritikovem delu je preveč subjektivnih imputacij … Slovar slovenskega knjižnega jezika
imputírati — am dov. in nedov. (ȋ) knjiž. svojevoljno pripisati, podtakniti: Stritar je Prešernu imputiral vrsto svojih idej … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kázniti — im dov. in nedov. (ȃ) zastar. kaznovati: kaznili so ga za njegovo svojevoljno dejanje; gosposka je znala ostro kazniti … Slovar slovenskega knjižnega jezika
molčáti — ím [u̯č] nedov., mólči; mólčal (á í) 1. ne govoriti: molčala je in se neprijazno držala; vsi v sobi so molčali; pri pogovorih je molčal; dolgo, nekaj časa, nekaj trenutkov je molčal, nato je le spregovoril; vso pot sta molčala / pevcem recite,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
