pripisivati
Look at other dictionaries:
pripisívati — (što) nesvrš. 〈prez. pripìsujēm, pril. sad. pripìsujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}pripisati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
atribuírati — (što) dv. 〈prez. atribùīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. atribùīrān, gl. im. ānje〉 odrediti/određivati, pripisati/pripisivati atribuciju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fetišizírati — dv. 〈prez. fetišìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}pripisati/pripisivati čudotvornu moć kome/čemu 2. {{001f}}pretjerano obožavati koga/što … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
imputírati — (komu, čemu) dv. 〈prez. impùtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 pripisati/pripisivati (komu) nešto što nije učinio ili rekao, bezrazložno okrivljavati podmetnuti/podmetati (ob. iza leđa) ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
klevètati — (koga) nesvrš. 〈prez. ām/klèvećēm, pril. sad. ajūći/klevèćūći, gl. im. ānje〉 pred drugima lažno pripisivati loše postupke kome, lažima rušiti kome čast ili ugled; ocrnjivati, opanjkavati, objeđivati koga … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naùčitelj — m (naučitèljica ž) onaj koji pronosi nauk, koji širi vjeru [Jeronimu su glagoljaši kao ∼u u borbi za opstanak slavenskog bogoslužja počeli pripisivati da je sastavio glagoljicu] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pridávati — (što komu/čemu) nesvrš. 〈prez. prìdājēm, pril. sad. prìdajūći, gl. im. pridávānje〉 pripisivati komu što [∼ natprirodna svojstva] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tr̀pati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}stavljati, bacati, smještati u neki prostor koliko stane 2. {{001f}}stavljati, ubacivati bez reda 3. {{001f}}(se komu) razg. gurati se u čije društvo, htjeti se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
atribuirati — atribuírati (što) dv. <prez. atribùīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. atribùīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA odrediti/određivati, pripisati/pripisivati atribuciju ETIMOLOGIJA vidi atribut … Hrvatski jezični portal
naučitelj — naùčitelj m DEFINICIJA onaj koji pronosi nauk, koji širi vjeru [Jeronimu su glagoljaši kao naučitelju u borbi za opstanak slavenskog bogoslužja počeli pripisivati da je sastavio glagoljicu] ETIMOLOGIJA vidi naučiti … Hrvatski jezični portal
