pomazánje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}pomazati{{/ref}} 2. {{001f}}rel. obred kojim se neka stvar ili osoba premazuju, škrope uljem/vodom kako bi im se dala posebna moć ∆ {{001f}}bolesničko ∼ kat. sakrament namijenjen kršćanima koji zbog… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòsljednjī — pòsljednj|ī prid. 1. {{001f}}koji se nalazi ili slijedi na kraju čega, za kojim ne slijedi ništa; zadnji 2. {{001f}}koji je jedini ostao, koji je preostao 3. {{001f}}koji prethodi sadašnjemu, koji je upravo spomenut, koji se događa neposredno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posljednji — pòsljednjī prid. DEFINICIJA 1. koji se nalazi ili slijedi na kraju čega, za kojim ne slijedi ništa; zadnji 2. koji je jedini ostao, koji je preostao 3. koji prethodi sadašnjemu, koji je upravo spomenut, koji se događa neposredno prije sadašnjega; … Hrvatski jezični portal
konsakrácija — (konsekrácija) ž 1. {{001f}}pov. u antičkom Rimu a. {{001f}}čin kojim se neko božanstvo svrstava u državne bogove b. {{001f}}čin kojim Senat predaje neku stvar ili lokaciju (hram) bogovima 2. {{001f}}pov. kršć. a. {{001f}}čin posvećenja, uvođenje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòmazati — (koga, što) svrš. 〈prez. pòmažēm, pril. pr. āvši, imp. pòmaži, prid. trp. pòmazān, gl. im. pomazánje〉 1. {{001f}}malo namazati 2. {{001f}}a. {{001f}}pov. mažući po određenom obredu posvećenim uljem, uvesti vladara u vlast b. {{001f}}rel. izvršiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sakràment — (sakramȅnt) m 〈G mn nātā〉 kat. božanska ustanova (ukupno 7), vidljiv i učinkovit znak koji je ustanovio Krist, označuje i proizvodi posvećenje te daje milost Božju (krštenje, potvrda, euharistija, ispovijed, bolesničko pomazanje, svećenički red … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sakrament — sakràment (sakramȅnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA kat. božanska ustanova (ukupno 7), vidljiv i učinkovit znak koji je ustanovio Krist, označuje i proizvodi posvećenje te daje milost Božju (krštenje, potvrda, euharistija, ispovijed, bolesničko… … Hrvatski jezični portal
konsakracija — konsakrácija (konsekrácija) ž DEFINICIJA 1. pov. u antičkom Rimu a. čin kojim se neko božanstvo svrstava u državne bogove b. čin kojim Senat predaje neku stvar ili lokaciju (hram) bogovima 2. pov. kršć. a. čin posvećenja, uvođenja u dužnost;… … Hrvatski jezični portal