polip

polip
pòlip m
DEFINICIJA
1. zool. a. morski beskralješnjak glavonožac s osam krakova kojima hvata plijen (Octopus vulgaris); hobotnica, oktopod b. (mn) primitivni višestanični organizmi cjevasta oblika, koji pripadaju mješincima, žive u moru, jednim krajem pričvršćeni uz tvrdu podlogu, a na drugom imaju usni otvor s pipcima za hvatanje plijena
2. pat. uvjetno dobroćudna tumorska tvorba sluznica, može biti preteča karcinoma
ETIMOLOGIJA
grč. polýpous: mnogonog

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • polip — POLÍP, polipi, s.m. 1. Nume generic dat animalelor celenterate de forma unui săculeţ şi cu gura înconjurată de tentacule, care trăiesc fixate. 2. Tumoare benignă care se formează pe unele mucoase. – Din fr. polype. Trimis de ana zecheru,… …   Dicționar Român

  • pòlip — m 1. {{001f}}zool. a. {{001f}}morski beskralješnjak glavonožac s osam krakova kojima hvata plijen (Octopus vulgaris); hobotnica, oktopod b. {{001f}}〈mn〉 primitivni višestanični organizmi cjevasta oblika, koji pripadaju mješincima, žive u moru,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • polip — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mż I, Mc. polippie {{/stl 8}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}1. {{/stl 12}}{{stl 8}}med. {{/stl 8}}{{stl 7}} niewielkich rozmiarów guzowaty twór pojawiający się na błonie śluzowej, zazwyczaj niezłośliwy : {{/stl 7}}{{stl… …   Langenscheidt Polski wyjaśnień

  • polip — polip(e, ippe, polipus obs. ff. polyp, us …   Useful english dictionary

  • políp — a m (ȋ) 1. zool. ožigalkar z vrečastim telesom in lovkami, pritrjen na podlago: polipi in meduze; bolezen objema kakor polip vse njegovo življenje 2. med. okrogel pecljat izrastek na sluznici: operirati polipe v nosu …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • POLIP — polyneuropathy ophthalmoplegia leukoencephalopathy intestinal pseudoob struction [syndrome] …   Medical dictionary

  • pòlip — pò|lip Mot Pla Nom masculí …   Diccionari Català-Català

  • políp — s. m., pl. polípi …   Romanian orthography

  • polip — is., bi, hay. b., Fr. polype 1) Sölenterlerden, toplu veya tek başına yaşayabilen basit yapılı hayvan 2) tıp Mukoza ile kaplı boşluklar içinde gelişen, yumuşak, telsel, genellikle saplı bir armut biçiminde ur …   Çağatay Osmanlı Sözlük

  • polip — m IV, D. a, Ms. polippie; lm M. y 1. med. «guzowaty twór miękki o gładkiej powierzchni, pojedynczy lub mnogi, wyrastający zwykle ze śluzówki» 2. zool. «postać jamochłonów w przemianie pokoleń, charakteryzująca się workowatym ciałem,… …   Słownik języka polskiego

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”