supstancija

supstancija
supstàncija (supstànca razg.) ž
DEFINICIJA
1. fil. temeljni, bitni, nepromjenljivi nosilac svih stvarnih oznaka, ono što leži u osnovi, uvjetuje i omogućuje promjene svojstava, predmeta i pojava
2. tvar koja se nalazi u prostoru i ima masu [tekuća/kruta supstancija]
3. glavno, ključno obilježje nečega [supstancija liberalne ideje je plemenita]; bit, esencija, jezgra, srž
4. lingv. elementi sami po sebi koji se nalaze u opreci s odnosima u sustavu (Saussure)
ETIMOLOGIJA
lat. substantia

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • supstàncija — supstàncij|a (supstànca razg.) ž 1. {{001f}}a. {{001f}}fil. temeljni, bitni, nepromjenljivi nosilac svih stvarnih oznaka, ono što leži u osnovi, uvjetuje i omogućuje promjene svojstava, predmeta i pojava 2. {{001f}}tvar koja se nalazi u prostoru… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • supstancijalizam — supstancijalìzam m <G zma> DEFINICIJA fil. stanovište prema kome se stvarnost sastoji od postojanih bića, tj. supstancija, opr. fenomenalizam ETIMOLOGIJA vidi supstancija …   Hrvatski jezični portal

  • dòping — m 〈N mn nzi, G dȍpīngā〉 1. {{001f}}podizanje psihofizičkih sposobnosti i odgađanje umora unošenjem u organizam farmakoloških sredstava ili fizioloških supstanci u neprirodnim količinama ili onih koja su posve zabranjena, ob. radi postizanja… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fluoromètrija — ž fiz. metoda određivanja kemijskih supstancija na temelju njihove fluorescencije …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fôrma — fôrm|a ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}vanjska strana, vanjština nekog predmeta; oblik, izgled 2. {{001f}}predmet koji služi za davanje oblika; kalup, model 3. {{001f}}a. {{001f}}procedura koja je ustanovljena običajima ili propisima b. {{001f}}način… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hipòstaza — (hipostáza) ž 1. {{001f}}fil. trajna osnova stvari (za razliku od promjenjivih svojstava); ono što je supstancijalno; supstancija, bit 2. {{001f}}teol. a. {{001f}}osoba (božanska, u Bogu je jedna narav, a tri osobe) b. {{001f}}Božja priroda (u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kategòrija — kategòrij|a ž 1. {{001f}}red istovrsnih pojmova ili predmeta; klasa, grupa, razred, vrsta [gramatička ∼a] 2. {{001f}}fil. a. {{001f}}fundamentalni pojam koji sadržava najopćenitija svojstva, veze i odnose postojanja i mišljenja [∼a prostora] b.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kémījskī — kémījsk|ī prid. koji se odnosi na kemiju, koji se koristi u kemiji, koji je nastao kemijskim procesima [∼a čistionica] ∆ {{001f}}∼a industrija grana industrije, proizvodi kemijske proizvode kemijskim postupcima; ∼a jednadžba prikaz kemijske… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pluralìzam — m 〈G zma, N mn zmi〉 1. {{001f}}fil. učenje prema kojem je svijet sastavljen od mnoštva samostalnih oblika bitka i supstancija [metafizički ∼], opr. monizam 2. {{001f}}pol. doktrina i praksa koja priznaje postojanje različitih društvenih,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • supstancijalìzam — m 〈G zma〉 fil. stanovište prema kome se stvarnost sastoji od postojanih bića, tj. supstancija, opr. fenomenalizam …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”