suza

sȕza ž <N mn sȕze, G sȗzā>

DEFINICIJA

1. a. fiziol. izlučina suznih žlijezda koja održava vlažnost oka b. izlučina suznih žlijezda koja se luči prilikom plakanja [u suzama; gorke suze; krokodilske suze; suze radosnice] c. kap tekućine (soka) koju izluči biljka

2. lokal. umjerena količina tekućine, ob. vina, ulja ili rakije

FRAZEOLOGIJA

čist kao suza sasvim čist (o ulju, vinu, rakiji);

do suza ganuti (tronuti) jako ganuti, ganuti tako da se rasplače;

do suza smijati se jako se smijati;

izmamiti (natjerati) nekome suzu iz oka učiniti da netko zaplače;

gušiti se u suzama mnogo plakati;

natopiti suzama (što) ono što se ima, što se jede, što se osjeća kao dobit ili uspjeh platiti prethodnim žrtvama i patnjama [možda čovjek može biti sretan i onda kad svaku koru kruha natopi suzama]; (prije toga) gorko se napatiti, podnijeti velike žrtve, propatiti, teško se mučeći postići što;

ne pustiti suzu biti tvrda srca u nekoj situaciji, ne dati se ganuti;

osušiti (otrti) kome suze utješiti nekoga;

pustiti suzu retor. zaplakati od ganuća

ONOMASTIKA

pr. (nadimačko, moguće preklapanje s v. Suzana): Súzić (460, Karlovac, Banovina, I Slavonija), Sùzović (Pula, Dubrovnik)

ETIMOLOGIJA

prasl. *slьza (rus. slëza, polj. łza) ≃ alb. lot