- pozajmiti
- pozàjmiti (što) svrš. <prez. pòzājmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòzājmljen>DEFINICIJA1. (od koga) uzeti u zajam2. (komu) dati u zajamETIMOLOGIJApo- + v. zajam
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
pozàjmiti — (što) svrš. 〈prez. pòzājmīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòzājmljen〉 1. {{001f}}(od koga) uzeti u zajam 2. {{001f}}(komu) dati u zajam … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pozajmljivati — pozajmljívati (što) nesvrš. <prez. pozàjmljujēm, pril. sad. pozàjmljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. pozajmiti ETIMOLOGIJA vidi pozajmiti … Hrvatski jezični portal
dȗg — m 〈N mn dȕgovi〉 1. {{001f}}ono što je uzeto ili dano na zajam, posuđeno, obveza dužnika prema vjerovniku [u ∼u do grla (do guše, do ušiju) jako zadužen, u velikim dugovima] 2. {{001f}}pren. moralna obveza prema nekom višem načelu ili dobru ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posúditi — (što) svrš. 〈prez. pòsūdīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòsūđen〉 1. {{001f}}term. dati ili uzeti na neko vrijeme predmet uz obvezu vraćanja 2. {{001f}}razg. pozajmiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pozajmljívati — (što) nesvrš. 〈prez. pozàjmljujēm, pril. sad. pozàjmljujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}pozajmiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uzájmiti — (što) svrš. 〈prez. ùzājmīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùzājmljen〉 1. {{001f}}uzeti u zajam od drugoga 2. {{001f}}dati u zajam; pozajmiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posuditi — posúditi (što) svrš. <prez. pòsūdīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòsūđen> DEFINICIJA 1. term. dati ili uzeti na neko vrijeme predmet uz obvezu vraćanja 2. razg. pozajmiti ETIMOLOGIJA po + v. sud, suditi … Hrvatski jezični portal
pozajmica — pòzajmica ž DEFINICIJA ono što se daje ili uzima na zajam (ob. novac) [dati pozajmicu; uzeti pozajmicu] ETIMOLOGIJA vidi pozajmiti … Hrvatski jezični portal
uzajmiti — uzájmiti (što) svrš. <prez. ùzājmīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùzājmljen> DEFINICIJA 1. uzeti u zajam od drugoga 2. dati u zajam; pozajmiti ETIMOLOGIJA u + v. zajam … Hrvatski jezični portal
dug — dȗg m <N mn dȕgovi> DEFINICIJA 1. ono što je uzeto ili dano na zajam, posuđeno, obveza dužnika prema vjerovniku [u dugu do grla (do guše, do ušiju) jako zadužen, u velikim dugovima] 2. pren. moralna obveza prema nekom višem načelu ili dobru … Hrvatski jezični portal