povezivati
Look at other dictionaries:
povezívati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. povèzujēm (se), pril. sad. povèzujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}povezati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍričiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 povezivati u korice, činiti da bude vezano kao knjiga ono što je bilo nepovezano, u listovima; ukoričivati, ukoričavati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lèmiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. lèmēći, prid. trp. lȅmljen, gl. im. lèmljēnje〉 pričvršćivati ili povezivati na pojedinim mjestima manje komadiće žice, lima i sl. rastaljenim lemom pomoću lemila; lotati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prómetovati — (∅) nesvrš. 〈prez. prómetujēm, pril. sad. prómetujūći, gl. im. ānje〉 konstr. biti u prometu, voziti, prevoziti, ploviti, letjeti, održavati veze, povezivati (dva ili više odredišta), {{c=1}}usp. {{ref}}promet (1){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prometovati — prómetovati (Ø) nesvrš. <prez. prómetujēm, pril. sad. prómetujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA konstr. biti u prometu, voziti, prevoziti, ploviti, letjeti, održavati veze, povezivati (dva ili više odredišta); saobraćati, usp. promet (1)… … Hrvatski jezični portal
lemiti — lèmiti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. lèmēći, prid. trp. lȅmljen, gl. im. lèmljēnje> DEFINICIJA pričvršćivati ili povezivati na pojedinim mjestima manje komadiće žice, lima i sl. rastaljenim lemom pomoću lemila; lotati, zalemljivati… … Hrvatski jezični portal
koričiti — kȍričiti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA povezivati u korice, činiti da bude vezano kao knjiga ono što je bilo nepovezano, u listovima; ukoričavati, ukoričivati ETIMOLOGIJA vidi kora … Hrvatski jezični portal
kohezija — kòhēzija (Ø, čega) ž DEFINICIJA 1. kem. unutarnja sila koja drži molekule neke tvari na okupu 2. pren. povezanost, jedinstvenost koja vlada u nekoj grupi ljudi, cjelina u većem tekstu itd.; koherencija ETIMOLOGIJA lat. cohaerens ← cohaerere:… … Hrvatski jezični portal
polisindet — polisìndet (polisìndetōn) m DEFINICIJA knjiž. učestalo ponavljanje istoga veznika u rečeničnoj cjelini kako bi se ostvario određeni retorički i stilistički efekt naglašavanja sadržaja ETIMOLOGIJA grč. polysýndeton ≃ poli + syndeȋn: povezivati … Hrvatski jezični portal
