prakatur

prȁkatur (prakàtūr) m

DEFINICIJA

kat. crkveni poslužitelj kojem je povjerena briga za čistoću i otvaranje crkve, pripravu liturgijske odjeće, zvonjenje i sl.; crkvenjak

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Prakàtūr (Baranja, Cres), Prakatúrović (Vinkovci, Slavonski Brod)

ETIMOLOGIJA

lat. procurator