pravo

právo sr

DEFINICIJA

1. a. ukupnost državnih i međunarodnih pravila koja uređuju životne odnose među ljudima i prema zajednici b. ono što pripada pravnoj osobi po odredbama pravnih propisa

2. ukupnost zakona i propisa koji se odnose na kakvu oblast državnog uređenja, javnog života ili društvene djelatnosti, ovlaštenja ili stečenih povlastica [pomorsko pravo]

3. a. ovlast da se mogu obavljati državni poslovi, da se može čime raspolagati b. mogućnost djelovanja, postupanja, vladanja čime

4. prednost koja pripada kome prema društvenom položaju, godinama itd. [pravo starijega]

5. pravna znanost [studirati pravo]

SINTAGMA

ekskluzivno pravo isključivo pravo koje pripada samo jednom subjektu;

(steći) građansko pravo (pravo građanstva) 1. sve povlastice i dužnosti koje imaju građani neke zemlje 2. legitimnost, priznanje;

humanitarno pravo skup međunarodnog prava (posebno ratnog prava) koji se odnosi na zaštitu pojedinca;

međunarodno pravo sustav pravnih pravila kojima se reguliraju odnosi među državama ili odnosi između država i međunarodnih organizacija;

naravno pravo sustav zakona koji postoje prije pozitivnog prava koje je proglasila neka politička ili vjerska vlast;

obiteljsko pravo skup propisa kojima se uređuju pravni odnosi bračnih partnera te odnosi između roditelja i djece;

pomorsko pravo skup pravnih pravila unutarnjeg zakonodavstva kojima država regulira pitanja vezana za pomorsku plovidbu, korištenje morske obale i podmorja pod svojim suverenitetom;

prava čovjeka ukupnost načela zabilježenih u temeljnim zakonima i poveljama organiziranog društva koja zaštićuju sva temeljna prava i slobode koje čovjek stječe rođenjem, neovisno o mjestu rođenja i prostoru u kojem živi, statusu, rasi, spolu, nacionalnosti i dobi; ljudska prava;

pravo glasa 1. pravo svakog punoljetnog građanina za glasovanje na izborima 2. razg. pravo na sudjelovanje u odlukama;

ratno pravo međunarodne norme koje se primjenjuju za vrijeme rata i u vezi s ratom, prije svega u odnosima među zaraćenim državama

FRAZEOLOGIJA

biti u pravu točno misliti ili govoriti, imati pravo (u čemu);

dati kome za pravo priznati da je u pravu;

imati/nemati pravo na što imati/nemati moralnu ili pravnu podlogu za prisvajanje čega;

(boriti se za/kršiti) ljudska prava neotuđiva prava svakog ljudskog bića;

(imati/nemati) pravo glasa 1. pravo na glasovanje 2. pravo na sudjelovanje u odlukama;

s pravom (učiniti, tvrditi, zaključiti itd.) s ukupnošću činjenica koje govore u prilog ili potkrepljuju čin, tvrdnju, zaključak itd.; s razlogom, opr. s nepravom, v. nepravo

ETIMOLOGIJA

v. prav (kalk. prema njem.Recht, fr. droit)