- priča
- prȋča žDEFINICIJA1. knjiž. a. usmeno pričanje, kazivanje [narodna priča] b. kratka pripovijetka o kakvoj povijesnoj ili izmišljenoj osobi, događaju i sl.; bajka c. kraća pripovijetka, kao umjetnička tvorevina u prozi; novela2. (mn) glasine, vijesti (ob. neistinite) [bapske priče pričanje puno pretjeranosti i izmišljotina]; izmišljotineFRAZEOLOGIJAduga je to priča o tome se dugo može govoriti;kao u priči, kao iz priče neobično lijepo;pričam ti priču to je besmislica, glupost, neozbiljna stvar;(to je) priča za sebe nešto posebno, nešto drugo;priče za malu djecu pejor. neuvjerljive tvrdnje, naivne laži, izmišljotine za naivne;to je druga priča to je nešto potpuno drugo (u dijaloškoj situaciji u zn. upozorenja da ne treba skretati s teme, da se ne radi o onome o čemu sugovornik misli ili započinje govoriti);za priču neobično, nevjerojatno, čudesnoETIMOLOGIJAprasl. i stsl. pritъča: prispodoba (rus. prítča, bug. pritča) ≃ prasl. *pritъknǫti: udariti, dogoditi se (polj. spotkać: sresti)
Hrvatski jezični portal. 2014.