- beskonačan
- bȅskonačan prid. <odr. -čnī>DEFINICIJA1. koji nema konca, kraja s obzirom na broj, prostor, vrijeme ili veličinu; beskrajan, opr. konačan2. pren. koji je pretjerano dugačak [beskonačan red]; velikSINTAGMAbeskonačna granična vrijednost mat. karakteristika funkcije da poprima i zadržava po volji velike (ili malene) vrijednosti u skupu realnih brojeva čim se varijabla dovoljno približi nekom realnom broju odnosno neograničeno raste, simbolički lim f (x) = ∞ ili -∞;beskonačna vrpca tehn. pokretna vrpca od kože, plastične mase, tekstila, gume i sl., služi najčešće kao gibljiva veza u remenskim prijenosnicima za prijenos materijala u transporterima (npr. ugljena u rudniku);beskonačni skup mat. skup koji se može bijekcijom preslikati na svoj pravi podskup (podskup različit od cijelog skupa), npr. skup svih prirodnih brojeva može se udvostručavanjem preslikati na skup parnih brojeva;beskonačno mali broj mat. varijabla u skupu realnih brojeva koja po apsolutnoj vrijednosti može postati manja od po volji malog pozitivnog broja;beskonačno udaljena točka mat. u geometriji, naziv za objekt koji se pridjeljuje svakoj klasi paralelnih pravaca u euklidskoj ravnini ili prostoru radi prijelaza na metode projektivne geometrije; idealna točkaETIMOLOGIJA
Hrvatski jezični portal. 2014.