premonstratenzijanac

premonstratenzijánac m <G -nca, V -nče, N mn -nci>

DEFINICIJA

kat. pripadnik crkvenog reda, osnovanog 1211, bavi se pokrštavanjem, ponajprije u S i I Europi; norbertinac

ETIMOLOGIJA

njem. Prämonstratenser ≃ fr. prémontré (e) ≃ lat. pratum monstratum: pokazana livada; prema legendi u Prémontréu, Francuska, Sv. Norbertu pokazana je livada gdje treba osnovati samostan