preteča

preteča
prȅteča m <N mn -e>
DEFINICIJA
onaj koji je prethodio radu drugih [zaslužni preteče; zaslužne preteče; preteča nadrealizma]
ETIMOLOGIJA
vidi preteći

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • pretíti — ím nedov. (ȋ í) 1. obljubljati, napovedovati komu kaj neprijetnega, hudega: pretil je, da jo bo pustil samo; mati mu je pretila s kaznijo / ekspr.: reka preti prestopiti bregove, da bo prestopila bregove; oblaki pretijo s točo // zastrašujoče… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Ivan Glišić — (Serbian Cyrillic: Иван Глишић), born in 1942 in Pirot, Serbia, is an intellectual, writer, artist, journalist and song writer who achieved prominence both in Serbia and across the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia. He was involved… …   Wikipedia

  • arkebúza — ž vojn. pov. stara puška kremenjača s kokotom i dugom cijevi, u uporabi uglavnom od kraja 15. do 17. st., ponegdje i kasnije; preteča današnjih pušaka ✧ {{001f}}fr. ← nizoz …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • drezína — ž 1. {{001f}}pov. dvokolica, preteča bicikla iz prve pol. 19. st., kretala se odguravanjem nogama od zemlje 2. {{001f}}vozilo na 4 kotača za kretanje na željezničkoj pruzi, s motornim ili ručnim pogonom, služi za prijevoz ljudi koji rade na pruzi …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • elèktrōnskī — elèktrōnsk|ī prid. koji se odnosi na elektrone, koji se zasniva na svojstvima elektrona ∆ {{001f}}∼a cijev tehn. zataljena staklena cijev s elementima (mreže, ploče i sl.) između kojih teče struja; elektronka; ∼a pošta 1. {{001f}}sustav za… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fonògraf — m tehn. zast. sprava za upisivanje zvuka na nosač (valjak, ploča) te naknadnu reprodukciju; preteča gramofona …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • metafìzičkī — metafìzičk|ī prid. koji se odnosi na metafiziku; koji je natprirodan, nadnaravan, koga nema u iskustvenoj stvarnosti, koji je »iza« fizike [∼i pojam; ∼o razmišljanje] ∆ {{001f}}∼o pjesništvo knjiž. smjer (u engleskoj književnosti 17. st.) koji… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȍzak — mȍz|ak1 m 〈G zga, V mȍzgu, L mòzgu, N mn mòzgovi〉 1. {{001f}}anat. glavni organ živčanog sustava čovjeka i kralježnjaka smješten u lubanji (Cerebrum) 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}vrlo umna i stvaralački nadarena osoba b. {{001f}}onaj koji misli …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pòlip — m 1. {{001f}}zool. a. {{001f}}morski beskralješnjak glavonožac s osam krakova kojima hvata plijen (Octopus vulgaris); hobotnica, oktopod b. {{001f}}〈mn〉 primitivni višestanični organizmi cjevasta oblika, koji pripadaju mješincima, žive u moru,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • spìnet — (špìnet razg.) m (spìneta ž) glazb. pov. instrument s tipkama građen na istom principu kao čembalo, upotrebljava se od kraja 15. st.; preteča klavira [»Prstići djevojke maleni šeću po starom ∼u.« D. Domjanić] ✧ {{001f}}njem. ← tal …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”