pauk

pȁūk m <V pȁūče, N mn pȁūci, G -ā/-ōvā>

DEFINICIJA

1. zool. životinja iz reda pauka

2. (mn) a. red paučnjaka (Araneae) (vrste: kućni p. Tegenaria derhami, krstaši Aures diadematus i dr.) b. jestiva morska riba (Trachinus sp.) iz porodice paukovki (Trachinidae) s otrovnim bodljama; draganja, ranj

3. razg. vozilo s dizalicom za odnošenje ili premještanje automobila

ONOMASTIKA

Pȁuk m. os. ime (narodno, zaštitno), zast.

pr. (nadimačka i od imena): Pȁuček (Novska), Pȁučić (Rijeka, Primorje), Pȁūk (230, Šibenik, sred. Dalmacija, Dvor, Posavina), Paúkovac (Samobor, Pakrac, Pokuplje, Prigorje), Paúković (520, Kostajnica, Ogulin, Banovina, Primorje)

ETIMOLOGIJA

prasl. *paǫkъ (rus. paúk, polj. pająk) ← pa- + *ǫkъ: kuka ← ie. *h₃enkos (lat. uncus, grč. ógkos: kuka)