pelcovati

pȅlcovati (što) dv. <prez. -cujēm, pril. sad. -cujūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. pȅlcōvan, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

reg. [i] (+ srp.)[/i] cijepiti (1), v.

ETIMOLOGIJA

vidi pelcer