bazičan

bazičan
bàzičan prid. <odr. -čnī>
DEFINICIJA
1. koji ulazi u bazu, koji je dio baze
2. koji je u osnovi [bazična istraživanja; bazična pretpostavka]; fundamentalan, temeljan
3. kem. koji ima kemijska svojstva baza; alkaličan, lužnat
SINTAGMA
bazična industrija term. industrija koja u proizvodnom lancu proizvodi osnovni proizvod za daljnju preradu;
bazična ocjena sport u gimnastici aritmetička sredina između ocjene vrhovnog suca i dviju srednjih ocjena četvorice bodovnih sudaca;
bazična psihologija skup psihologijskih disciplina koje se bave fundamentalnim ili teoretskim istraživanjima (npr. opća, eksperimentalna, komparativna, diferencijalna i dr.);
bazična reakcija (lužnata, alkalna) kem. svojstvo nekih tvari da se ponašaju kao baze zbog otpuštanja slobodnih hidroksidnih iona u otopinu;
bazična zajednica kat. mala skupina vjernika koja se redovno sastaje na molitvu, bogoslužje i razmišljanje o svome religioznom i svjetovnom životu;
bazične boje kem. organska bojila koja u molekuli sadrže bazične amino-grupe
ETIMOLOGIJA
vidi baza

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • bàzičan — bàzič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji ulazi u bazu, čini bazu, koji je dio baze 2. {{001f}}koji je u osnovi temeljan, fundamentalan [∼na istraživanja; ∼na pretpostavka] 3. {{001f}}kem. koji ima kemijska svojstva baza; lužnat, alkaličan ∆… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȅmēljnī — tȅmēljn|ī prid. 1. {{001f}}koji pripada temelju [∼i radovi] 2. {{001f}}a. {{001f}}koji pripada bazi, osnovi [∼a knjiga]; najvažniji, osnovni, fundamentalan, bazičan b. {{001f}}koji služi ili jest početna točka [∼i princip]; početni …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • temeljni — tȅmēljnī prid. DEFINICIJA 1. koji pripada temelju [temeljni radovi] 2. a. koji pripada bazi, osnovi [temeljna knjiga]; bazičan, fundamentalan, najvažniji, osnovni b. koji služi ili jest početna točka [temeljni princip]; početni ETIMOLOGIJA vidi… …   Hrvatski jezični portal

  • acidobazičan — acidobàzičan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji se odnosi na kiseline i baze (lužine) SINTAGMA acidobazična ravnoteža održavanje stalnog stupnja kiselosti (pH vrijednost) tjelesnih tekućina, u prvom redu krvi, usp. acidoza, alkaloza… …   Hrvatski jezični portal

  • izokinolin — izokinòlīn m <G izokinolína> DEFINICIJA kem. bazičan heterociklički spoj (C9H7N), izomeran s kinolinom, sastojak katrana kamenog ugljena; služi u organskoj sintezi ETIMOLOGIJA izo + v. kinolin …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”