ploča

plȍča ž

DEFINICIJA

1. <G mn plȏčā> a. plosnati komad ravne površine [kamena ploča; drvena ploča; metalna ploča] b. takva površina na kojoj je ispisan kakav tekst [oglasna ploča; školska ploča]

2. a. ono što je slično i izaziva predodžbu o takvu liku b. ravna površina Zemlje; plošnjak, ravnjak, usp. platforma (4)

3. inform. razg. tanka četvrtasta ploča s nanesenim spojnim vodovima na koju se ugrađuju elektronički sklopovi [matična ploča; tiskana ploča]

SINTAGMA

Bašćanska ploča jedan od najstarijih hrvatskih pisanih spomenika, pisan je oblom glagoljicom (o. 1100);

betonska ploča ploča koja nadsvođuje (ob. od armiranog betona) određeni prostor;

fotografska ploča premazano mutno staklo za snimanje, osjetljivo na svjetlost;

gramofonska ploča ploča u obliku kruga u koju su posebnom tehnikom urezani određeni sadržaji (muzika, govor itd.);

nadgrobna ploča ploča na grobu;

razvodna ploča ploča s koje se razvodi električna energija;

spomen-ploča ploča s natpisom kojim se ovjekovječuje uspomena na neku osobu ili važan događaj;

šahovska ploča četverokutna daska sa 32 bijela i 32 crna polja; šahovnica;

školska ploča široka daska na kojoj se piše kredom;

šper-ploča (panel-ploča) tanka drvena ploča unakrsno slijepljena pod jakim pritiskom;

trbušna ploča anat. mišići koji s prednje strane zatvaraju trbušnu šupljinu

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Plȍčār, Plòčić (Glina, Dubrovnik), Plòčkinjić (Požega, Vrbovec, Hercegovina)

top. (naselja): Gȏrnjā Plȍča (Gračac, 344 stan.), Plȍčice (Dubrovnik, 119 stan.)

ETIMOLOGIJA

samo južnoslavenski (slov. pločevina, bug. ploča) ≃ grč. pláks