pitati

pítati nesvrš. <prez. pȋtām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

1. (koga, što, se) obraćati se riječima tražeći odgovor, postavljati pitanje ili pitanja

2. (za koga, za što) obavještavati se o komu; zanimati se, interesirati se za koga

3. (koga) ispitivati, provjeravati znanje (na ispitu, na školskom satu)

4. (što) tražiti što, potraživati [bolje da ti toliko (novca) šalju nego da ti toliko pitaju]

FRAZEOLOGIJA

bog te pita (j), pitaj boga tko bi to znao, nitko ne zna;

da se ja pitam da ja imam vlast!;

koliko pita ob. u kuhinjskim receptima količina koja se podrazumijeva prema osjećaju, onoliko koliko je potrebno da se po želji stvrdne i sl. [brašna stavi koliko pita, a šećera dvije žlice];

ne pita ne bira, pogađa svakoga, nikoga ne izuzimlje [smrt ne pita];

ne pitaj, bolje da ne pitaš ne traži da ti se kaže;

pitam se čudim se, u nedoumici sam;

pitat ću te (pitat ćemo te) poslije (sutra, drugi put) za zdravlje prijetnja, grožnja osvetom;

tko te pita što te se tiče, nije te briga

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. pytati (rus. pytát', polj. pytać) ≃ lat. putare: misliti