piskùtav — prid. 〈odr. ī〉 koji piskuta, pišti, koji ispušta vrlo tanke, visoke glasove, zvukove, koji cvili; škripav, vrištav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
piskutàv — áva o prid. (ȁ á) nar. piskajoč: imela je piskutav, neprijeten glas … Slovar slovenskega knjižnega jezika