beatificirati

beatificírati (koga) dv. <prez. beatifìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. beatifìcīrān, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

proglasiti/proglašavati blaženim, obaviti/obavljati čin beatifikacije

ETIMOLOGIJA

vidi beatifikacija