pjesma

pjȅsma ž <G mn -sāmā>

DEFINICIJA

1. knjiž. djelo manjeg opsega što mu je temelj izražavanje, skladno se koristi jezičnim glasovima i ritmovima te bogatstvom slika; književna tvorevina u stihovima [lirska pjesma; epska pjesma]

2. glazb. niz riječi izgovorenih višim i nižim tonovima različita trajanja, složenih u melodijsku cjelinu; uglazbljeni tekst podijeljen na kitice [popularne pjesme]

3. niz skladno povezanih životinjskih glasova, najčešće glasova ptica pjevica i cvrčaka

4. niz uhu ugodnih prirodnih ili kakvih drugih šumova

5. razg. izvrsna stvar, odlično [[i]A: Kako si? B: pjesma![/i]]

SINTAGMA

Pjesma nad pjesmama starozavjetna kanonska biblijska knjiga (nastajala od 4. do 3. st. pr. Kr.), lirska apoteoza ljubavi, prema predaji djelo kralja Salamuna; Salamunova pjesma;

Pjesma o Cidu prvi poznati spomenik španjolske književnosti, najstariji kastiljski ep (sredina 12. st., zapis iz 14. st.);

pjesma u prozi književna vrsta u kojoj se pripovijedanje miješa s elementima lirskoga

FRAZEOLOGIJA

ide kao pjesma stvari se kreću dobrim smjerom;

pjevati drugu pjesmu izmijeniti postupak, udariti u druge žice, drukčije govoriti;

pjevati istu pjesmu govoriti, raditi uvijek isto;

pjesma! vrlo dobro, odlično!;

pjesmi je kraj svršetak je čega, gotovo je;

(stara) ista pjesma neuvjerljivo ponavljanje čega starog, poznatog i dosadnog;

promijenio pjesmu sada govori drugačije, promijenio je stavove

ETIMOLOGIJA

prasl. *pěsma, *pěsnъ (rus. pésnja, slov. pesma) ≃ v. pjevati