planetaran

plȁnetāran prid. <odr. -rnī>

DEFINICIJA

1. koji se odnosi na planet Zemlju; zemaljski, svjetovni [nogomet je planetarna opsesija]

2. pren. koji luta, putuje; nestalan

SINTAGMA

planetarna cirkulacija geogr. sveukupnost strujanja u atmosferi koja zahvaćaju čitav planet; srednje strujanje oko čitave Zemlje u određenom razdoblju;

planetarna maglica astron. simetrična emisijska maglica, često prstenasta oblika od ioniziranog plina, emitirana u procesu razvoja matične zvijezde;

planetarni granični sloj geogr. najniži sloj atmosfere, obično do 1500 m visine, na koji u značajnoj mjeri djeluje Zemljina površina;

planetarni val val u općoj cirkulaciji atmosfere u pojasu Z vjetrova, koji se ističe velikom dužinom i amplitudom; dugi ili Rossbyjev val

ETIMOLOGIJA

vidi planet