- kocka
- kȍcka ž <G mn -cākā/-ī>DEFINICIJA1. a. mat. geometrijsko tijelo omeđeno sa šest sukladnih kvadrata; heksaedar, kub b. takvo tijelo kojem je svaki od kvadrata obilježen različitim brojem točkica ili brojevima (od 1 do 6), koristi se u društvenim igrama c. igra na sreću za izravan dobitak u novcu; hazard d. takvo tijelo koje služi za slaganje, gradnju čega (kuća, cesta, dječjih slagalica itd.) [Lego kocke]2. donošenje kakve odluke izvlačenjem iz bubnja [pobjednik će biti odlučen kockom]; ždrijeb3. razg. kvadrat [teka s kockama]SINTAGMAkocka šećera komad šećera u obliku kvadraFRAZEOLOGIJAstaviti (sve) na kocku izložiti (sve) mogućnosti gubitka ili uništenja radi mogućeg uspjeha, riskirati;kocka je pala na mene (njega itd.);na meni (njemu itd.) je red;kocka je bačena [i] (+ pov.)[/i] odluka je pala, nema povratkaONOMASTIKApr. (nadimačka ili prema zanimanju): Kȍckār (Sisak, Osijek), Kockárević (Vinkovci)ETIMOLOGIJAprasl. *kostъka: košćica, v. kost (kocke su se izrađivale od kosti)
Hrvatski jezični portal. 2014.