- kišnica
- kȉšnica žDEFINICIJAmeka voda dobivena skupljanjem kišeETIMOLOGIJAvidi kiša
Hrvatski jezični portal. 2014.
kišnica
Look at other dictionaries:
dàždevica — ž reg. 1. {{001f}}cisterna za prikupljanje kišnice 2. {{001f}}kišnica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȅk — prid. 〈odr. ī, komp. mȅkšī〉 1. {{001f}}koji je podatan na pritisak, koji se lako ugiba pod pritiskom, opr. tvrd [∼a fotelja] 2. {{001f}}koji se lako obrađuje, reže, ne pruža otpor alatu i oruđu [∼o drvo] 3. {{001f}}pren. koji ne draži osjetila;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàkapnica — ž 1. {{001f}}anat. vrećasta tvorba u bubregu u koju se izlučuje mokraća 2. {{001f}}rezervoar u koji se sakuplja kišnica; cisterna, čatrnja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
náplav — m i ž 〈G a/ i〉 uređena površina, ob. betonirana s koje se kišnica slijeva u čatrnju ili u gusternu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slîvnīk — m 〈N mn īci〉 1. {{001f}}otvor odvodne cijevi ili kanal kojim otječe kišnica ili nečista tekućina i sl. iz kuća 2. {{001f}}otvor u gradskoj kanalizaciji u koji se slijeva tekućina; šaht … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tvȓd — prid. 〈odr. ī, komp. tvȑđī〉 1. {{001f}}opr. mek a. {{001f}}kojega su čestice čvrsto zbijene, koji pruža jak otpor prodoru sječiva i drugih oruđa, koji se teško obrađuje [∼o drvo] b. {{001f}}koji ne mijenja oblik pod teretom, koji se ne ugiba pod … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òluk — m 〈N mn uci〉 1. {{001f}}cijev kojom s krova otječe kišnica; žlijeb 2. {{001f}}žlijeb u cijevi vatrenog oružja, izrađena naoklis (za razliku od glatke cijevi) ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slivnik — slȋvnīk m <N mn īci> DEFINICIJA 1. otvor odvodne cijevi ili kanal kojim otječe kišnica ili nečista tekućina i sl. iz kuća 2. otvor u gradskoj kanalizaciji u koji se slijeva tekućina; šaht ETIMOLOGIJA vidi sliti … Hrvatski jezični portal
rina — rȉna ž <G mn rȋnā> DEFINICIJA reg. široka metalna cijev kojom s krova otječe kišnica; žlijeb, oluk ETIMOLOGIJA njem. Rinne … Hrvatski jezični portal
mek — mȅk prid. <odr. ī, komp. mȅkšī> DEFINICIJA 1. koji je podatan na pritisak, koji se lako ugiba pod pritiskom [meka fotelja], opr. tvrd 2. koji se lako obrađuje, reže, ne pruža otpor alatu i oruđu [meko drvo] 3. pren. koji ne draži osjetila;… … Hrvatski jezični portal
