kirenaik

kirenàīk m <N mn -ici>

DEFINICIJA

fil. sljedbenik filozofske škole Aristipa Kirenjanina (o.435—356), prema kojoj je sreća, odnosno profinjeni osjetilni tjelesni užitak, cilj djelovanja

ETIMOLOGIJA

grč. Kyrēnaikós ≃ Kyrḗnē: Kirena, antički grad u S Africi