Klement

Klèment

DEFINICIJA

1. v.

2. ime šesnaestorice papa (1—18. st.)

3. I, Sv. (1—2. st.), prvi apostolski otac i papa, posvećen osobno od Sv. Petra; mučenik; njegova Pisma imala kanonski status među ranim kršćanima 3. i 4. st.

4. V (1260—1314), odabrao Avignon za papinsko sjedište, 1. avignonski papa; veliki reformator školstva; kontrolirao političku scenu Europe tog doba; Dante ga ipak smješta u Pakao zbog miješanja u politiku, zloupotrebe rodbinskih veza i gramzivosti (imao tajnu osobnu riznicu)

5. VII Medičejski (1478—1534), poput njegovih prethodnika Aleksandra VI, Julija II i Lea X, renesansni papa koji se trudio zadržati političku dominaciju prvenstveno nad talijanskim državama; promovirao interese svoje obitelji Medicejaca i bio izdašni mecena umjetnosti (Rafael, Michelangelo); nije odobrio novu ženidbu engleskom kralju Henriju VIII i ekskomunicirao ga iz Katoličke crkve i time doveo do secesije Anglikanske crkve

6. XIII (1693—1769), bio na strani isusovaca (jezuita) u njihovim sukobima sa svjetovnim vlastima u više europskih zemalja, ali nije uspio; za njegova pontifikata isusovci protjerani iz Portugala (1759), Francuske (1764), Španjolske (1767), Kraljevine Napulja i Sicilije te iz vojvodstva Parme (1768)

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla; širi se osobito kultom papa koji su nosili to ime, kod nas potvrđeno od 9. st.); isto: Klìment; hip.: Kléme, Klíme, Ménci; Klementína ž. os. ime, rij.

pr.: Kèčak (Međimurje, ← mađ.), Kèlan (Požega, ← mađ.), Kèlčec (200, Sesvete, okolica Zagreba, ← mađ.), Kéle (Baranja, Jastrebarsko, ← mađ.), Kèlečić (360, Jastrebarsko, Prigorje, ← mađ.), Kèlemen (780, Zagorje, ← mađ.), Kèlemēnčić (Zagreb), Kèlemenić (150, Varaždin, Zagorje), Keleménović (Sesvete), Kelèmēnte (Split), Kèlemin (100, Križevci, Podravina), Kelèminčić (Zagreb i okolica), Kelemínec (110, Novi Marof), Kelèminić (Jastrebarsko, okolica Zagreba), Kelemínović (Sesvete), Kelémović (Požega), Klèmen (230, Zagorje, I Slavonija, Istra), Klèmenc (Primorje, Slavonija), Klèmenčić (390, Zagreb, Samobor), Klèment (Podravska Slatina), Klèmeš (Vrbovec), Klémić (Bjelovar, Imotski), Klémo, Klèmše (Daruvar), Klíma (Sesvete, I Slavonija), Klìman (210, Pula, Istra), Klìmek (Bjelovar), Klìment (Bjelovar), Klìmēnta (Rijeka, Dubrovnik), Klìmēnti (Split)

top.: Klèmenići (Istra), Klèmēnta (Senj), Klìment (uvala, Makarska), Klìmēnta (Benkovac, Kostajnica), Klȋmni (Pazin), Klȋnjē glȃve (s crkvicom Sv. Klementa); (naselja): Kȅlemen (Varaždin, 576 stan.), Kelemínovec (Sveti Ivan Zelina, 137 stan.)

ETIMOLOGIJA

lat. Clemens ← clemens: mio, blag, miran (mađ. Kelemen)