kljoknuti

kljȍknuti (Ø) svrš. <prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. kljȍknuo>

DEFINICIJA

žarg. naglo iznemoći, pasti, propasti, uništiti se [kljoknuti u blato; imao sam snage, ali sam naglo kljoknuo]

ETIMOLOGIJA

ekspr., onom.