ključ

kljȗč m <G kljúča, N mn kljúči/kljúčevi>

DEFINICIJA

1. predmet, sredstvo kojim se brava otvara i zatvara, otključava i zaključava [okrenuti ključ u bravi]

2. tehn. alat kojim se steže [francuski ključ]

3. važna točka, bitni dio nekog sustava [nacionalni ključ]

4. glazb. znak na početku crtovlja [violinski (G) ključ; basov (F) ključ; altov (C) ključ; tenorov ključ]

5. zavoj rijeke i zemljište koje on obuhvaća ili naplavljuje

6. naprava za pucanje, domaće izrade, proizvodi samo prasak (bez hica); prangija

7. rješenje [ključ problema]

8. vir, vrelo

9. ključanje [praviti ključ ključati; stavi na vatru tako da s jedne strane pravi ključ]

10. način na koji se što rješava, šifra, uputa kako se što čita ili objašnjava, rješenje kako se što shvaća ili razumijeva [ključ za čitanje pseudonimā hrvatskih književnika; ključ za razumijevanje nadrealizma]

SINTAGMA

ključ u ruke term. izraz za potpuno dovršeni građevinski objekt [izgradnja po sistemu ključ u ruke], usp. Rohbau;

po ključu pol. admin. tako da se za izbor i razne druge postupke postupi po uzetim kriterijima (po nacionalnom, vjerskom itd.), a ne po sposobnostima i mogućim pravima pojedinca i građanina

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju ili etnici): Kljúčanin (Virovitica, Split), Kljùčār (130, Zagreb, Sveti Ivan Zelina, Grubišno Polje), Ključarìček (Donja Stubica), Kljùčarić (380, Zagorje), Ključarìćek (Donja Stubica), Kljúče (Metković), Kljȕčec (Virovitica, Banovina), Kljúčević (Zagreb, Posavina), Kùlčar (Slavonija, ← mađ. kulczar)

top. hidronimi (uglavnom vrela): Kljȗč, Kljùčica, Kljȕšnica, Ključànice i sl.; (naselja): Kljȗč (Drniš, 300 stan.), Kljùčār (Vojnić, 120 stan.), Kljùčić Bȑdo (Zagreb, 170 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. *ključь: vir, ključ (rus. ključ, polj. klucz) ← ie. *kleh₂u-: ključ (lat. clavis, grč. klēís)