Hrvatski jezični portal. 2014.
kljucati — kljȕcati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) (o pticama) a. (što) uzimati hranu kljunom b. (o što) udarati kljunom [kljucati o drvo]; kljukati, kljuvati 2. a. (koga) riječima neprestano podjarivati koga;… … Hrvatski jezični portal
kljùčati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}biti u stanju u koje zagrijavanjem dolazi tekućina ili žitka masa; vreti, živjeti 2. {{001f}}pren. biti u vrevi; komešati se, vrvjeti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȑčkati se — nesvrš. 〈prez. ām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje〉 ekspr. tiho ključati, ključati na laganoj vatri (o varivu, žitkom jelu) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krčkati — kȑčkati se nesvrš. <prez. ām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA ekspr. tiho ključati, ključati na laganoj vatri (o varivu, žitkom jelu) ETIMOLOGIJA vidi krčati … Hrvatski jezični portal
gogòljati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 reg. 1. {{001f}}ključati, vreti, kipjeti ob. kao slušni dojam 2. {{001f}}klokotati, glogotati (o vodi) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kljȕcnuti — (∅, koga) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. klj‹cni, prid. rad. klj‹cnuo〉, {{c=1}}v. {{ref}}kljunuti{{/ref}}, {{ref}}kljucati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kljùvati — (što) nesvrš. 〈prez. kljȕjēm, imp. kljȗj, pril. sad. kljȕjūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}kljucati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kljȗč — m 〈G kljúča, N mn kljúči/kljúčevi〉 1. {{001f}}predmet, sredstvo kojim se brava otvara i zatvara, otključava i zaključava [okrenuti ∼ u bravi] 2. {{001f}}tehn. alat kojim se steže [francuski ∼] 3. {{001f}}važna točka, bitni dio nekog sustava… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȕhati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), prid. trp. k‹hān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}u posudi s proključalom vodom pripremati hranu [∼ jaje] b. {{001f}}pripremati jelo [∼ ručak] c. {{001f}}ključati, vreti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȍzak — mȍz|ak1 m 〈G zga, V mȍzgu, L mòzgu, N mn mòzgovi〉 1. {{001f}}anat. glavni organ živčanog sustava čovjeka i kralježnjaka smješten u lubanji (Cerebrum) 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}vrlo umna i stvaralački nadarena osoba b. {{001f}}onaj koji misli … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
