kolimator

kolìmātor (kolimȃtor) m

DEFINICIJA

1. vojn. tehn. optička nišanska sprava na lakim protuavionskim topovima ili mitraljezima velikog kalibra

2. fiz. a. aparat koji proizvodi paralelan snop zračenja; koristi se u spektrometrima, teleskopima itd., kolimatori za snopove nabijenih čestica i X zraka sustavom otvora i zaslona ograničavaju dimenziju snopa na željeni iznos b. mali pomoćni teleskop fiksiran na veliki teleskop, služi za lakše usmjeravanje velikog teleskopa prema željenom objektu

ETIMOLOGIJA

engl. collimator ≃ lat. collineare: usmjeriti pravolinijski, usp. kolinearnost