- šaljivac
- šàljivac m <G -īvca, V -īvče, N mn -īvci>DEFINICIJAšaljiv čovjek; šaljivčinaETIMOLOGIJAvidi šala
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
šàljivac — m (šàljivica, šàljīvka ž) 〈G īvca, V īvče, N mn īvci〉 šaljiv čovjek; šaljivčina, šaljivdžija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
komedìjāš — m (komedijàšica ž) 〈G komedijáša〉 1. {{001f}}onaj koji voli praviti komedije; šaljivac, šaljivčina 2. {{001f}}pejor. onaj koji svojim ponašanjem izaziva podsmijeh; klaun; dvoličnjak, pretvornica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vı̏ckast — prid. 〈odr. ī〉 razg. 1. {{001f}}koji je sklon vicevima, koji pravi ili priča mnogo viceva, koji je šaljivac 2. {{001f}}podr. koji se lako pretvara u vic unatoč ozbiljnim namjerama; neozbiljan, šaljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šaljìvdžija — m, {{c=1}}v. {{ref}}šaljivac{{/ref}}, {{ref}}šaljivčina{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šaljìvčina — m 〈N mn e〉 1. {{001f}}duhovit čovjek; šaljivac, šaljivdžija 2. {{001f}}pejor. onaj koji zbija šale i kada ne treba … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šàljivački — pril. kao šaljivac, na način šaljivaca … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šaljivica — šàljivica (šàljīvka) ž DEFINICIJA v. šaljivac ETIMOLOGIJA vidi šala … Hrvatski jezični portal
šaljivački — šàljivački pril. DEFINICIJA kao šaljivac, na način šaljivaca ETIMOLOGIJA vidi šala … Hrvatski jezični portal
šaljivčina — šaljìvčina m <N mn e> DEFINICIJA 1. duhovit čovjek, šaljivac 2. pejor. onaj koji zbija šale i kada ne treba ETIMOLOGIJA vidi šala … Hrvatski jezični portal
tamaša — tamàša m <G mn tamášā> DEFINICIJA reg. 1. nestašan ili uvredljiv postupak; nestašluk, šala, poruga 2. onaj koji je duhovit; šaljivac, komedijaš ETIMOLOGIJA tal. tambascià … Hrvatski jezični portal