konj

kȍnj m (ženka: kobila, mlado: ždrijebe) <G kònja, V kȍnju, D mn kònjima/kònjma jez. knjiž.>

DEFINICIJA

1. zool. a. sisavac (Equus caballus) iz porodice sisavaca kopitara (Equidae), domaća životinja za vuču i jahanje [bosanski konj; jahaći konj; konj za vuču] b. v. vrana (2a)

2. nogari za piljenje; jarac, koza

3. šah figura koja se povlači u obliku slova L; skakač

4. razg. a. onoliko tereta (ob. drva) koliko se natovari na konja b. tehn. konjska snaga (kratica KS)

5. sport gimnastička sprava

6. razg. pejor. onaj koji radi što loše ili nerazumno, neprilično [konju jedan]; glupan

SINTAGMA

nilski konj (vodeni konj) zool. sisavac (Hyppopotamus amphibius) iz porodice vodenkonja, biljožder u vodama tropske Afrike;

trojanski konj mit. onaj koji je ubačen i potkopava iznutra (organizaciju, stranku, državu itd.)

FRAZEOLOGIJA

biti na konju poslije teškoća naći se u boljim prilikama;

dobru konju sto mana, rđavu samo jedna bolje je više sitnih nedostataka nego jedan težak i neuklonjiv;

i mi konja za trku imamo i mi imamo čime da se usporedimo;

kao cirkuski konj podr. (o držanju osobe, ob. s bradom prema prsima i s dizanjem nogu u koljenu);

kao paradni konj podr. (o držanju osobe, ob. uzdignute glave);

veži konja gdje ti aga kaže, v. aga ;

kao lončarski konj uvijek je na ulici, skita se ulicama (o onome kome je mjesto kod kuće u pristojno vrijeme), klatari se, skita se, vječno je vani kao fijakersko kljuse;

ne kudi konja kojeg nisi jahao 1. dosl. 2. ne kudi ono što nisi iskušao kako radi, kako se time služi i sl. 3. pren. ne tvrdi da ne vrijedi mnogo u krevetu osoba (muška ili ženska) s kojom nisi okusio intimne odnose;

pobjegli su mu konji podr. prošlo je njegovo vrijeme [misli da još može sve kao mladić, ali pobjegli su mu konji];

poklonjenu konju zube se ne gleda daru, poklonu se ne prigovara;

raditi kao konj raditi mnogo i naporno;

(pasti, spasti) s konja na magarca (pasti, spasti) s boljega na gore (u društvenom položaju i sl.);

trka jednoga konja, v. trka ;

ući (doći, stići) na bijelome konju ući (doći, stići) svečano i slavno kao vladar; u punom sjaju

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju, nadimačka i etnici): Kònjār (Velika Gorica), Konjárek (Đurđevac), Konjárević (Vinkovci, Posavina), Kònjarik (Požega, Slavonija), Kȍnječić (Jastrebarsko), Kònjek (Karlovac), Kònjetić (Slavonija), Kònjević (660, Lika, Banovina, Slavonija), Kónjić (190, Krapina), Konjíkovac (Gospić, Biograd), Kȍnjūh (130, Dubrovnik, I Slavonija), Konjùšāk (Slavonija), Kȍnjušić (Zagreb, Prigorje)

top.: Kȍnj (brdo, Knin), Kȍnjskā bȁra (Vinkovci), Kȍnjskā čȁtrnja (Dubrovnik), Kȍnjska gáva (brdo, Lika); (naselja): Kònjarić Vȑh (Jastrebarsko, 38 stan.), Konjèvrate (Šibenik, 193 stan.), Konjkòvsko (Karlovac, 8 stan.), Kȍnjskō (Solin, 254 stan.; Gospić, 10 stan.), Kȍnjskō Bȑdo (Gospić, 287 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. konjь (rus. kon', polj. koń) ← ? *kobnyo- ≃ lat. caballus: stari konj