kondunati

kondùnati (koga, Ø) dv. <prez. kondùnām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

reg. zast.

1. osuditi/osuđivati na robiju

2. izdržati/izdržavati kaznu zatvora; robijati

ETIMOLOGIJA

vidi konduna