konativan

kȍnatīvan prid. <odr. -vnī>

DEFINICIJA

1. pokusni, pokušajni

2. psih. a. koji se odnosi na temeljne težnje koje se očituju ponašanjem i djelatnostima b. koji je posljedica htijenja, a ne spoznajnog (kognitivnog)

SINTAGMA

konativni glagol gram. glagoli koji označuju napor subjekta da izvrši radnju

ETIMOLOGIJA

lat. conatus: pokušaj ← conari: pokušati