konkludentan

konkludèntan prid. <odr. -tnī>

DEFINICIJA

iz kojega se može izvući zaključak, zaključujući

SINTAGMA

konkludentni čini pravn. radnje ili ponašanje neke osobe iz kojih se može sa sigurnošću zaključiti da je ta osoba njima očitovala određenu volju čime proizvodi pravne posljedice

ETIMOLOGIJA

vidi konkluzija