kongruirati

kongruírati (Ø, s čime) dv. <prez. kongrùīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

biti/bivati u kongruenciji; uskladiti/usklađivati se, slagati se, sricati se

ETIMOLOGIJA

vidi kongruencija