konsonanca

konsonanca
konsonànca ž <G mn konsonanácā/-ī>
DEFINICIJA
1. sklad, blagozvučje, harmonija
2. jez. knjiž. a. rima s različitim naglašenim samoglasnicima (podudaranje samo krajnjih suglasnika u riječima s različitim krajnjim samoglasnicima), opr. asonanca b. gomilanje, nizanje suglasnika
3. glazb. istodobna kombinacija više tonova u muzičkom djelu koja kod slušatelja izaziva dojam sklada i ugode; suzvučje, opr. disonanca
ETIMOLOGIJA
njem. Konsonanz ← lat. consonantia ≃ consonus: blagozvučan

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • konsonánca — e ž (ȃ) 1. muz. blagoglasno razmerje dveh ali več tonov: disonanca in konsonanca 2. knjiž. skladnost, soglasje, ubranost: v delu se čuti konsonanca med avtorjevim sporočilom in problemi sodobnosti …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • disonànca — (disonàncija) ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}glazb. nesklad tonova u izvedbi glazbenog djela kao estetski dojam, opr. konsonanca 2. {{001f}}nesklad, neslaganje, nesuglasje [∼ u mišljenjima] ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • konsonantan — konsonàntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji ima svojstva konsonance, koji je suglasan; skladan ETIMOLOGIJA vidi konsonanca …   Hrvatski jezični portal

  • disonanca — disonànca (disonàncija) ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA 1. glazb. nesklad tonova u izvedbi glazbenog djela kao estetski dojam, opr. konsonanca 2. nesklad, neslaganje, nesuglasje [disonanca u mišljenjima] ETIMOLOGIJA lat. dissonantia ≃ dissonare:… …   Hrvatski jezični portal

  • disonánca — e ž (ȃ) 1. muz. neblagoglasno razmerje dveh ali več tonov: v tej skladbi se kopičijo disonance; disonanca in konsonanca / gosli so se oglasile v rezki disonanci 2. knjiž. neskladnost, nesoglasje, neubranost: disonanca barv / socialne disonance;… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”