konvalidacija

konvalidácija ž

DEFINICIJA

pravn.

1. pov. potvrda vjerodostojnosti isprave potpisom, pečatom ili popisom svjedoka

2. naknadno priznavanje dotad ništavne pravne radnje ispunjenjem nekih formalnosti (npr. međusobno priznavanje školskih i fakultetskih svjedodžbi nakon potpisivanja međudržavnog ugovora i sl.)

ETIMOLOGIJA

lat. convalidatio ≃ kon- + validare: potvrditi vrijednost