kontundirati

kontundírati (što) dv. <prez. kontùndīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. kontùndīrān, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

udariti/udarati bez vidljivih ozljeda na površini tijela, nanijeti/nanositi kontuziju; nagnječiti, nabiti, zgnječiti

ETIMOLOGIJA

vidi kontuzija