- krajnji
- krȃjnjī prid.DEFINICIJA1. koji je na kraju, posljednji u redu ili posljednji sa strane [krajnji lijevo]2. koji je izražen u najvećoj mjeri [krajnji nemar]ETIMOLOGIJAvidi kraj
Hrvatski jezični portal. 2014.
krajnji
Look at other dictionaries:
krȃjnjī — prid. 1. {{001f}}koji je na kraju, posljednji u redu ili posljednji sa strane [∼ lijevo] 2. {{001f}}koji je izražen u najvećoj mjeri [∼ nemar] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍkrājnjī — pȍkrājnj|ī prid. 1. {{001f}}koji je s kraja, na kraju/na krajevima [∼a soba u stanu] 2. {{001f}}koji je sporedan [∼a ulica] 3. {{001f}}koji je sa strane, s krajeva [∼i pomagač; ∼i igrač] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ПЕРЕМЫЧКА КРАЙНЯЯ — перемычка, перекрывающая крайний проём в стене (Болгарский язык; Български) крайна надотворна греда (Чешский язык; Čeština) krajní [nárožní] překlad (Немецкий язык; Deutsch) Randbalken (Венгерский язык; Magyar) szélső kiváltó (Монгольский язык)… … Строительный словарь
Sìngapūr — m geogr. država, otok i grad uz krajnji J dio Malajskog poluotoka (JI Azija), glavni grad Singapore … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bilànca — bilànc|a ž 〈G mn bìlāncā/bìlāncī〉 1. {{001f}}ekon. procjena imovinskog stanja ili financijskog poslovanja, iskazuje se uspoređivanjem vrijednosti aktive i pasive [∼a stanja]; bilans 2. {{001f}}ekon. shematski prikaz tog poslovanja za određeni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bràhmān — m 〈G brahmána〉 hind. 1. {{001f}}(Brahman, Brahma) a. {{001f}}prema Vedama impersonalno najviše biće, izvorište i krajnji cilj svih bića koji Atman dosiže nakon što doživi Prosvjetljenje; izvorište vjerovanja o selidbi duša b. {{001f}}prema… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dočétak — m 〈G tka, N mn éci, G dòčētākā〉 1. {{001f}}krajnji dio čega izrađenog, čega što se izrađuje s jednog kraja na drugi, što tako nastaje [∼ čarape]; dovršetak, opr. početak 2. {{001f}}retor. knjiš. kraj, svršetak, konac [∼ mjeseca], opr. začetak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ekstremìtēt — m 〈G ekstremitéta〉 anat. krajnji dio tijela (ruka ili noga); jedan od udova, okrajina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
epìlog — m 〈N mn ozi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}zaključni dio književnog djela; završna riječ, pogovor, opr. prolog b. {{001f}}glazb. u operi i igrokazu zaglavak, završne riječi ili stihovi s općim razmatranjem djela, često u obliku pouke ili pohvale c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
