korijenje

korijenje
kòrijēnje sr zb.
DEFINICIJA
FRAZEOLOGIJA
pustiti korijenje iron. 1. ne znati otići iz posjeta, iz gostiju 2. udomaćiti se, ustaliti se na nekom položaju ili na nekom mjestu, u nekom boravištu itd.;
vući korijenje (korijen) (odakle), v. korijen
ETIMOLOGIJA
vidi korijen

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • kòrijēnje — sr zb., {{c=1}}v. {{ref}}korijen{{/ref}} ⃞ {{001f}}pustiti ∼ iron. 1. {{001f}}ne znati otići iz posjeta, iz gostiju 2. {{001f}}udomaćiti se, ustaliti se na nekom položaju ili na nekom mjestu, u nekom boravištu itd.; vući ∼ (korijen) (odakle), {{c …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȍrijēn — m 〈N mn i/kȍrjenovi, zb. kòrijēnje〉 1. {{001f}}bot. dio biljke (ob. u zemlji) kojim se učvršćuje i uzima vodu i hranjive tvari 2. {{001f}}anat. dio iz kojeg izrastaju ili se prostiru neki organi [∼ zuba; ∼ živca] 3. {{001f}}početak, izvor [∼… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • korijen — kȍrijēn m <N mn i/kȍrjenovi, zb. kòrijēnje> DEFINICIJA 1. bot. dio biljke (ob. u zemlji) kojim se učvršćuje i uzima vodu i hranjive tvari 2. anat. dio iz kojeg izrastaju ili se prostiru neki organi [korijen zuba; korijen živca] 3. početak,… …   Hrvatski jezični portal

  • korijéniti se — nesvrš. 〈prez. kòrijēnīm se, pril. sad. nēći se, gl. im. korijénjēnje〉 1. {{001f}}puštati korijenje [biljka se korijeni] 2. {{001f}}pren. postajati negdje domaći čovjek, ukorjenjivati se, puštati korijenje u nekom gradu ili u nekom kraju …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • korijeniti — korijéniti se nesvrš. <prez. kòrijēnīm se, pril. sad. nēći se, gl. im. korijénjēnje> DEFINICIJA 1. puštati korijenje [biljka se korijeni] 2. pren. postajati negdje domaći čovjek, ukorjenjivati se, puštati korijenje u nekom gradu ili u nekom …   Hrvatski jezični portal

  • gr̀mača — ž bot. jestiva gljiva listićarka (Armillariella tabescens); raste u busenima uz korijenje listopadnog drveća …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • korjènit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ima duboko i jako korijenje, korijen (dosl. i pren., o biljci i osobi) 2. {{001f}}izveden iz temelja, temeljit [∼a promjena]; radikalan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neiskorjènjiv — prid. 〈odr. ī〉 kojemu nije moguće uništiti ishodišta ili korijenje; neuništiv [∼o zlo] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prìhvatiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prìhvaćen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}uzeti što od onoga koji daje ili predaje [∼ kovčeg] b. {{001f}}primiti na sebe, preuzeti, ponijeti [∼ obvezu] c. {{001f}}primiti kao… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • truležári — m mn zool. brojna porodica kukaca kornjaša listoticalaca, ličinke žive u truleži, izmetima ili tlu gdje nagrizaju korijenje (balegaši, kotrljani, hruštovi, zlatne mare) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”