krilo

krílo sr <G -a>

DEFINICIJA

1. a. razvijen ili zakržljao organ za letenje u ptica i kukaca b. dio avionske konstrukcije

2. pokretni ili bočni dio čega [krilo zgrade; prozorsko krilo; plućno krilo]

3. onaj koji je na nekoj strani [lijevo krilo, sport, vojn.; radikalno krilo stranke]

4. skut [njihati u krilu]

SINTAGMA

šatorsko krilo platno skrojeno tako da služi kao kabanica i dio šatora

FRAZEOLOGIJA

dati (komu) krila obodriti, ohrabriti, osokoliti, omogućiti kome da poleti (pren.);

dati krilima vjetra pobjeći;

dobiti krila dobiti poleta, biti obodren, osokoliti se;

(hodati, kretati se) kao na krilima vrlo lagano, biti lagan;

pala mu krila, klonula mu krila izgubio je volju za daljnje napore, opr. porasla mu krila, opr. dobio krila, opr. stekao krila;

primiti pod svoje krilo dati kome utočište;

u krilu (koga, čega) pod okriljem

ONOMASTIKA

v. i Hrȅlja; hip.: Hréljko

pr.: Hrȅlja (470, Istra), Hréljac (Crikvenica, Rijeka), Hrȅljak (Istra), Hreljánović (Rijeka, Sisak), Krélić (Korčula), Krȅlja (Pula), Krilánović (Dubrovnik, v. i Kristofor), Krȋlčić (150,Velika Gorica, Z Slavonija), Kr̀letić, Kr̀lić (Gvozd, Knin, Dubrovnik, v. i Kristofor), Réić (263, Split), Rȅlja (430, Šibenik, Dalmacija), Réljac (240, Rijeka, Pokuplje, Slavonija), Rȅljan (Knin, S Dalmacija), Reljánović (310, Drniš, Slavonija), Réljic (Knin), Rȅljica Kòstić (Šibenik), Réljič (Vrbovsko), Réljić (610, Zadar, Zagora, sred. Dalmacija), Rȅljin (Pula), Réljković (Slavonski Brod)

top.: Hréljić (Zagreb), Hrȅljin (Rijeka)

ETIMOLOGIJA

prasl. *kridlo (stsl. krilo, rus. kryló, polj. skrzydło) ≃ lit. skrieti: letjeti, trčati