Kristijan

Krìstijan

DEFINICIJA

1. v.

2. ime dvojice dansko-norveško-švedskih kraljeva (15—16. st.), petorice dansko-norveških kraljeva (16—19. st.) i dvojice danskih kraljeva (19—20. st.)

3. III (1503—1559), dansko-norveški kralj; priznao i utemeljio državnu Luteransku crkvu u Danskoj (1536) i postavio temelje apsolutističkoj danskoj monarhiji; u vanjskoj politici u savezu s njemačkim protestantskim državama protiv Karla V Habsburškog

4. IV (1577—1648), uveo Dansku i Njemačku u Tridesetogodišnji rat; osnivač i graditelj novih gradova na teritorijima današnje Švedske i Danske

5. X (1870—1947), danski kralj; simbol nacionalnog otpora njemačkim okupatorima za vrijeme 2. svjetskog rata; odbacio nacistički zahtjev za primjenu anti-židovskih zakona 1942; održao povijesni govor protiv njemačkih okupacijskih snaga 1943. što mu je donijelo utamničenje do završetka rata 1945.

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla); hip.: Kríste (Krísto) (preklapanje s v. Kristofor), Kŕle, Kŕste (Kŕsto); Kristína ž. os. ime (ime nekoliko svetica); isto: Hristìna, Kristijána; hip.: Kríla, Krísta, Kríža (Dubrovnik)

pr.: Krìstijan (Bjelovar, Samobor, Poreč), Kristína (sred. Dalmacija), Krísto (sred. Dalmacija, v. i Kristofor), Krȉzman (300, Zagorje, Istra, v. i Kristofor, krizma), Krìzmānčić (Jastrebarsko, Primorje, v. i Kristofor), Krìzmanić (1770, Istra, Pazin, Pregrada, Vrbovsko), Krȉžan (990, Čazma, Ludbreg, sred. Dalmacija, v. i Kristofor), Križánac (630, Sinj, Istra), Krȉžančić (150, Karlovac, Zagorje), Križánec (660, Varaždin, Zagorje), Krȉžanić (920, Zagorje), Križánović (640, Zagora, Slavonija), Krȉžman (180, Istra), Krȉžmanić (110, Istra)

ETIMOLOGIJA

lat. Christianus ← grč.