kruška

krȕška ž <D L -šci/-i, G mn -šākā/-ī>

DEFINICIJA

1. bot. a. šumsko drvo i voćka (Pyrus) iz porodice ruža (Rosaceae) (P. communis divlja kruška) b. plod te voćke nešto izdužena oblika

2. jedan od oblika kundaka kubure

3. predmet koji oblikom podsjeća na krušku (električna žarulja i sl.)

4. sport sredstvo za trening u boksu, služi za stjecanje snage i preciznosti udarca

FRAZEOLOGIJA

nije (nisam, nisi) pao s kruške nije lud, nije (nisam, nisi) valjda lud, opr. pao je s kruške;

zbrajati (miješati) kruške i jabuke, v. jabuka

ONOMASTIKA

pr. (uglavnom etnici, kod nekih preklapanje s v. kruh): Hrùševar (100, Zaprešić, Zagorje), Hrȕška (270, Požega, Međimurje, Z Slavonija), Hrȕškač (S Hrvatska), Hrȕškār (380, Zagorje), Hrȕško (Varaždin), Hrȕškovec (Prigorje), Krȕška (Kostajnica), Krȕškić (Vinkovci, Pula), Krúško (Zadar, Gvozd), Krùškonjić (Slavonski Brod, Vrbovsko), Kruškòvnjāk (Podravska Slatina, Zaprešić), Rȕška (I Slavonija), Rùškač (Donja Stubica), Rùškan (180, Nova Gradiška), Rȕško (Slavonija), Rùškovačkī (Velika Gorica), Rȕškovec (Prigorje), Rȕšković (Sisak, Dugo Selo)

top. (naselja): Hrùšćica (Dugo Selo, 120 stan.), Hrùševec (Donja Stubica, 520. stan.), Hrùševec Kùpljenskī (Zagreb, 450 stan.), Hrùševec Pùšćanskī (Zagreb, 270 stan.), Hrȕškovec (Vrbovec), Hrȕškovica (Vrbovec), Krùškovac (Gospić, 85 stan.), Krùškovača (Slunj, 419 stan.), Rȕškovac (Garešnica, 180 stan.), Rȕškovica (Kutina)

mikrotop. (često za voćnjake): Frȕšvica (Vodice), Hrùšica, Hrȕškovac, Krùšica, Krȕčica (Dubrovnik), Krùšīk, Krȕškovac, Rȕškovac i sl.

ETIMOLOGIJA

≃ rus. grúša, polj. grusza, lit. kriaušė