kud

kȕd (kùda) pril.

DEFINICIJA

1. odgovara na pitanje »u kojem pravcu« i »kojim putem« [[i]A: kud ćeš? B: ovuda[/i]]

2. (kao korelativ uz kud... tud) osim što... i, i... i [kud je nepokretna, kud ne može hodati]; em... em, jedno (je)... drugo (je)

3. (+ komparativ) razg. ne može biti izraženo, učinjeno itd. u većoj mjeri, na bolji način i sl. [[i]A: Htio bih propasti slavno, ako moram B: kud ćeš slavnije nego s čašom vina u ruci[/i]]

FRAZEOLOGIJA

bilo kud svejedno u kojem pravcu;

bilo kuda... svuda (prema reklami bombona Ki-ki »Bilo kuda Ki-ki svuda« koja se često parafrazira kad se želi reći da je tko neumoran i svuda stiže, da se nađe uvijek gdje treba itd.) [bilo kuda naša baka svuda];

kud ćeš bolje u retoričkom pitanju u zn. ne može biti drugačije, tj. bolje;

kud ću, što ću (kud ćeš što ćeš) ne znam (nisam znao) gdje ću, bio sam u zamršenoj situaciji, nisam znao što činiti;

kud koji mili moji, v. koji ;

kud puklo da puklo ma što da se dogodi, ma što se desilo;

kud si navalio (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili kad on pokazuje pretjeranu nestrpljivost, kad se gura da negdje bude prvi na ulazu, kad žuri s nekom odlukom i sl., pa ga se smiruje) [[i]A: Moram s tim poslom biti gotov do šest sati B: kud si navalio[/i]]; nema žurbe, smiri se, čekaj malo, lakše malo, polako, stani malo;

kud... tud 1. dosl. istim putem kao drugi, istim smjerom, istom cestom ili prometnicom [kud svi tud i mi (pa ćemo doći na isto mjesto)] 2. zajedno složno s drugima [kud svi Turci tud i mali Mujo], usp. Turčin 3. kako svi tako i ja (i ti, i on itd.) (u zn. da uz jednu ili više stvari ili pojmova može ići još jedan manje važan ili užeg opsega) [kud sve štete u životu tud i jedan tanjur (kad se razbije tanjur)] 4. nije velika šteta, o njegovu glavu, nije stvari, nema veze [kud svi grijesi tud i (čaša vina) neće biti strašno, može se podnijeti, u usporedbi s drugim to je sitno];

nemati kud nemati izlaza iz neke situacije, ne moći naći više razlog za svoje tvrdnje;

tko zna kud neizvjesno u kojem pravcu

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. kǫda (rus. kudá, polj. kiędy) ← ie. *k^weh₂m + dō (lat. quando: kada)